blog za sve one koji nemaju pametnijeg posla nego da drk... po kompu

Draga Petriša!!! Udruga liječenih pivopija s psihofizičkim poremećajima ti javlja da si propustila nekoliko posljednjih sastanaka, te ti poručuju da se, radi vlastitog boljitka i sigurnosti, što prije posavjetuješ s pustinjakom Ludovikom, u šumi na Medvednici 35 kilometara sjeverno od Medvedgrada, on će ti objasnit postupak daljnjeg liječenja i dati ti potrebne travke za spravljanje okrepljujećih napitaka. Ali, kako to sve nema veze s Jamaicom, a pogotovo ne s pingvinima, lijepo ću pozdraviti sve obožavatelje koji u ovo doba kelje u kompjutere, umjesto da se vani provode i uživaju...

Jednog prekrasnog jutra, dvadeset trećeg dana u kolovozu, odjednom se nad Bjelovar nadviše oblaci, tamni teški oblaci… i proli se kiša! Šta kiša?! Led, naime! Tuča!!
Ali neeeeeee!! To nije bila elementarna nepogoda, niti su indijanci prizivali kišu, neeeee…!!
To je nebo plakalo jer se toga dana rodilo čeljade koje će svojom pojavom obilježiti 20., tj 21. stoljeće , i o kojem će naraštaji i naraštaji pričati..
Ne, nije riječ o Antikristu, riječ je o Petri!
Petra je dobila ime po Svetom Petru, koji joj je bio krsni kum, jedina razlika je u tome što ona čuva ključ malo istočnijeg dijela…
I tako jednog dana Petriša se zaputi ka uredu pedagoginje i lijepo zamoli da ju upiše za drugu grupu u Bašku. Naravno, s obzirom na njene ocjene i bahato i neodgovorno ponašanje, uništavanje školskog inventara, crtanje grafita po zidovima škole koja btw spada u kulturno povijesne znamenitosti grada Bjelovara, nije imala teoretske šanse da upadne, pa je jedan dan nabacila dekolte i zaputila se do Darkića… nitko ne zna što je tamo radila, ali nekim se čudom poslije toga našla na popisu za Bašku…
I tu je sve počelo…

Čitanje 1. poslanice Sv. Ruže apostola Bjelovarčanima:

- Braćo! Jednoga dana u hotelu Corinthia, na 6 katu, u sobi 777, nastaniše se šestorica njih. Među njima bijaše i Petra. Već prvoga dana ostala petorica shvatiše što ih čeka, ali ne mogoše učiniti ništa. Bijahu potpuno nemoćni..! uskoro se njhovi strahovi i sumnje obistiniše!

Kako je samo to dijete, (zapravo ne dijete, nego već odrasla djevojka, šarmantna, zgodna, mlada), voljela piti kavu! Ispijala je na litre i litre te crne tekućine, nije nikom dopuštala da prolije kavu, čak je skupljala ostatke kave iz tuđih šalica i pretakala ih u jednu veliku šalicu koju smo od milja zvali bunar, i po cijeli dan to pila!! (+slaganje nescaffea na radnom mjestu, uz pomoć slamčice i kemijske, s hladnom vodom, ali sve je moguće ako jako brzo miješate!!).
Osim što je voljela piti kavu, hobi joj je bio zavođenje radijatora! Snimila sam to mobitelom, ali netko mi ga je mazno u zavodu za zapošljavanje pa eto, ne mogu to objavit! Al to je trebalo vidjet!!
A da samo znate kako usisava!! Morala se vraćati na jedno te isto mjesto po 7 puta!! Nadležni su bili oduševljeni njenom učinkovitošću. Ali ne i Fifi i Mercedes, oni su se našmrkali prašine ko nikad u životu!
Joj, a što se voljela bacit u prljave ručnike, valjat se i trljat time, to joj je bilo nešto najljepše!! Pa je čak i mene zarazila time, pa smo se se zajedno hrvale u tim zmazanim smrdljivim ručnicima, kako je to dobar osjećaj ljudi, ma nećete vjerovat dok ne probate…!!
Ali , normalna je ona inače!! Hm!!

Mogla bih pisati romane o svemu što se tog ljeta događalo, ali moram ostaviti i njoj nekog materijala, ipak je obećala napisati post i o meni… jedva čekam!!!

Veliki pozdrav svima, a najveći Petriši!

Vidjela sam kod Čmarkanovića par savjeta za upucavanje (mislim, ko da on zna nešta o tome J) pa evo još par gluposti za slične situacije:

Are you free tonight, or it will cost me???
Kad si mi rekla da odjebem, jel to značilo «ne»???
Budi originalna, reci «da»!!!
Ispred kuće metar drva, ti si moja ljubav prva…

Ili, meni osobno, najbolja izjava:
Moje je srce velika livada a ti si jedina krava što na njoj pase!!

A uvijek možeš probat i s onim:
«Imam još samo 2 mjeseca života, pa…» ETO, MARKANOVIĆU, PA PROBAJ S NEKIM OD OVIH...

jooooooj,sad sam pročitala vlatkin rezime ove četiri godine i strgala sam se...
stvarno, ljudi, to je nešto nevjerojatno... koliko se u tih par godina možeš zbližit s životinj...ovaj s ljudima... bez obzira na poneke trzavice i svađe mogu samo reć
Change, shit
I guess change is good for any of us
Whatever it take for any of y'all niggaz to get up out the hood
Shit, I'm wit cha, I ain't mad at cha
Got nuttin but love for ya

toliko mi svi fale, jednostavno ne smijem razmišljat o tome jer se rasplačem odmah... pa jebote, pola tih ljudi nikad više neću vidjet, svatko ode na svoju stranu i gotovo... a dijelimo zajedničku prošlost...
fakin šit, sve je to fakin šit...

kad se sjetim Meme, cara našeg, pa jebote...
a Pica sa svojim upadicama, stalno ima nešt za reć i pitat...
a Čačak , smrad naš...
njih troje će mi najviše falit, i naravno Graciš, naš dežurni provokator...
a tek Mirko Čmirko, i njegovo krvavo oko.... križalice i sudokui koje smo riješavali pod satovima kod Andreje...
a Nena, Aca.... jaooooo, ma nemrem više idem cmizdrit... Z!!

s obzirom da stvarno nemam živaca a ni vremena uređivat ovaj fuckin' blog, lijepo ću vas pozdravit... do daljnjeg... ya host Lavica08

i neki dan šetam sa starcima, nešto smo obavljali po gradu, kad ono ide auto i ja velim mami da se makne s ceste, a čuješ mog starog "Šta si joj morala reć da ide auto?!?!"
heh, bračne vode...

ej Bosno moja...
vele da su bosančerosi opičeni ljudi... nije to daleko od istine...
eto, baš neki dan idem kupit čipku za rub haljine (bla bla,nije bitno), i uđem u trgovinu tekstila i pitam gospođu koja radi jel ima kakvu malu čipkicu i to, veli ona nema malu, samo ovakvu (i pokaže neku ogromnu), a moj stari se pravi konj kad smo izašli i pita mene kak mi nije neugodno pitat gospođu jel ima kakvu PIČKICU, još usto malu?
i smije se ko budala...
eh reko stari moj nije ni tebi lako u životu...